AIDS – SIDA
Aids, odnosno sindrom stečenog nedostaka imuniteta smrtonosna je bolest uzrokovana HIV (Human imunodeficiency virus) virusom. Virus napada T limfocite koji su odgovorni za obranu organizma od raznih infekcija.

Sida se prenosi direktnim kontaktom preko krvi (zaražena šprica, transfuzijom zaražene krvi) i seksualnim odnosima. Virus se slinom NE prenosi. NE može se zaraziti ubodom komarca. U stomatološkoj ordinaciji skoro je nemoguće zaraziti se sidom. Svi instrumenti se redovito svakodnevno dezinficiraju i steriliziraju. Potrošni materijal (čaše, sisaljke, salvete i sl.), zatim igle i sav kirurški materijal je jednokratan i sve se baca poslije svakog pacijenta. Radna površina se poslije svakog pacijenta dezinficira.

U svijetu je bilo slučajeva oboljenja stomatologa i medicinske sestre, ali se za sve slučajeve dokazalo da su spadali u rizične skupine (ovisnici o drogama, homoseksualce). Nije nikada zabilježeno oboljenje pacijenta nakon rada u stomatološkoj ordinaciji.

Za usporedbu se može navesti da je virus Hepatitisa C 100 puta agresivniji od virusa Hiva, ali je ipak vrlo mali broj zdravstvenog osoblja koje se razboli od Hepatitisa C!

PUŠENJE I ORALNO ZDRAVLJE
Dim cigarete je štetan po ljudsko zdravlje jer sadrži niz otrovnih kemikalija i katrana u različitim koncentracijama.

Nikotin se taloži na površinu zubi, dovodi do promjena okusa i suhoće usta i do upale zubnog mesa (bolovi, krvarenje, zadah). Mogu se javiti upale sluznice usne šupljine koje prelaze u druga kronična stanja koje se smatraju pretkancerozama (Leucoplakia). Razni karcinomi usne šupljine, jezika, obraza, glasnica, jednjaka i sl. spadaju među prvih deset najučestaliji karcinoma danas.

Duhan oslabljuje prirodnu obrambenu sposobnost organizma i zbog toga se kod pušača vrlo slabo liječe razne kronične bolesti zubnog mesa (parodontoze). Nije preporučljivo pušiti nakon vađenja zuba ili kirurških zahvata u ustima. Pušenje nakon vađenja zuba je jedan od glavnih uzroka alveolitisa rane (dry socket) jer toplina i štetni sastojci dima rastvaraju ugrušak krvi te ostane prazna alveola (rana).

DA LI JE AMALGAM ŠTETAN ZA ZDRAVLJE?
Amalgam za zubne ispune se koristio još u staroj Kini u 6. stoljeću p.n.e. U današnjem obliku se koristi za punjenje zuba od 1850. Amalgam je spoj nekoliko kovina sa živom koji tvori čvrstu kemijsku vezu. Srebreni amalgam sastoji se od 66% srebra, 26% kositra, cinka i bakra. Živa je toksični metal iako njegova toksičnost nakon vezivanja s metalnom prašinom u amalgam nije dokazana.

Amalgam se mnogo koristi jer je čvrst, trajan i jeftin. Međutim, njegova upotreba se smanjuje korištenjem sve više novih kvalitetnijih “bijelih” kompozitnih materijala za zubne ispune.

O mogućem štetnom utjecaju amalgama na zdravlje ljudi neprekidno se vode rasprave iako nije dokazana direktna toksičnost žive na organizam. Živa iz amalgamskih ispuna postepeno se oslobađa prvih nekoliko sati nakon postavljanja ispuna. Živa se apsorbira disanjem i gutanjem. Dokazana je povećana prisutnost žive u urinu pacijenata s novim amalgamskim ispunama, te se kroz nekoliko dana razina žive smanjuje.

Ova pojava ne mora imati neki utjecaj na zdravlje osobe, iako neki ljudi koji su više osjetljivi mogu imati neke manje smetnje koje spontano nestanu.

U istraživanjima na majmunima je dokazano da uslijed utjecaja žive dolazi do slabljenja imunološkog sistema, promjene neurološkog sistema i poremećaje reproduktivnog sistema. Kod ljudi je samo dokazano da postoje galvanske struje u ustima (između raznih amalgamskih ispuna i metalnih mostova – proteza gdje je slina elektrolit). Ove galvanske struje mogu izazvati promjene na oralnoj sluznici sa raznim posljedicama (Lichen ruber i leukoplakija).

Za više informacija o amalgamu možete se obratiti na web adresu http://www.amalgam.org

Alergije na porculan ili metal iz krunica?
Porculan ili zubna keramika se sastoji od metalnih oksida koji se na visokoj temperaturi (800-900°) rastope u staklo. Budući da je ovaj oblik stakla netopljiv, nema mogućnosti da sastojci keramike nadražuju organizam. Ovakve metalne molekule ne mogu utjecati na imuno sistem pacijenta.

Potpuno je suprotna situacija sa raznim metalnim legurama koji se koriste kao osnova za krunice, mostove i proteze.

Za protetske radove se koriste legure na bazi zlata, krom kobalta, paladija, titaniuma i nikla.

Zlatna legura ima nekoliko primjesa drugih metala u manjim količinama zbog dobivanje veće tvrdoće i slično. Vrlo rijetko postoje osobe alergične na te primjese dok na samo zlato je mogućnosti alergije izuzetno rijetka. Zbog dobrih tehničkih i bioloških osobina zlata, zlatne legure se smatraju najbolji metal za sve vrste protetskih radova. Nedostatak ovih legura je visoka cijena.

Krom kobaltove legure su vrlo dobre i vrlo mali broj pacijenata može imati alergiju.

Paladijeva legure su postale popularne prije 30-tak godina zbog dobrih tehničkih karakteristika i zbog prihvatljive cijene. Alergijske reakcije su relativno rijetke.

Nikal je jedno od najrasprostranjenijih metala na zemlji. Legure koje imaju Nikal se koriste za cijeli niz proizvoda (ključevi, kvake vrata, tuševi, nehrđajući čelik itd.) Budući se nikal koristi za izradu bižuterije vrlo je čest slučaj alergije na bižuteriju odnosno sam nikal. Alergijske reakcije sa legurama od nikla u ustima su vrlo česte.

Titanium je potpuno biološko prihvatljiv metal te stanice organizma potpuno zarastaju na površini te legure (biointegracija) i nema poznatih slučajeva alergije.

Ljudi se ne rađaju sa preosjetljivost na bilo koji od ovih metala. Međutim, kako smo izloženi neprekidnim štetnim tvarima iz vode, hrane i zraka postepeno se ljudski organizam senzibilizira na određeni alergogen. To znači u praksi da zubnu krunicu možete imati nekoliko godina a da nemate nikakvih problema, ali nakon senzibilizacije organizma sa vanjskim faktorima dolazi do stvaranja alergijske reakcije organizma prema određenom alergogenu npr. nikal.

Upalna reakcija odnosno alergija na metal započinje kao manje crvenilo koje se postepeno povećava. Gingiva otiče i vrlo lako prokrvari čak i spontano. Boja je plavo-crveno. Upala je lokalizirana samo u gingivi odnosno mjestu kontakta sa krunicama. Upala se ne širi dalje po organizmu i ne izaziva opće probleme u pacijenta. U jako preosjetljivih pacijenata može se pojaviti nervoza, jače slinjenje, stalna «napetost» u ustima i metalni okus. Jedina terapija alergijske reakcije je ODSTRANJENJE UZROKA odnosno skidanje krunica. Pojačana higijena i masaža desni može malo smanjiti upalu ali samo privremeno. Prije ponovne izrade protetskog rada preporučljivo je ispitati stanje alergijske preosjetljivost kod dermatologa da se može precizno izabrati legura za novi rad.